U
organizaciji JU Muzeji i galerije Budve,
u prostoru Spomen doma „Crvena komuna“
u Petrovcu, od 4. do 30. septembra 2020. godine biće predstavljena izložba pod
nazivom „Getsemanski vrt“ umjetnika Vladimira Vlada Iličkovića. Svečano
otvaranje biće upriličeno u petak 4.
septembra u 20 časova. Kustoskinja izložbe je mr Jasmina Lazović, a autor postavke je mr Dragan Brile Mijač. Izložbu
će otvoriti novinar i publicista Željko
Milović. Pozivamo posjetioce, da uz poštovanje propisanih mjera, ne
propuste da prisustvuju otvaranju izložbe.
U nastavku prenosimo dio
teksta iz kataloga koji potpisuje novinar i publicista Jovan Nikitović: „U susretu sa crtežima Vladimira Iličkovića nameće
se jedna misao, a to je da Iličković pokušava kroz stablo masline da oslika
istorijski treptaj civilizacije, beskrajne mijene čovjeka, od njegovog postanka
do danas. Maslina kao simbol snage, besmrtnosti ali i plodnosti, maslina kao
simbol mira i vjere, strpljenja i izdržljivosti – budi u Iličkoviću impuls koji
ga tjera da iznova istražuje brojne kvrge i zavoje na maslinovom stablu,
pronalazeći isto takve ožiljke i u čovjeku. Stoga nije ni čudno što se nakon
pažljivog zagledanja njegovih crteža stiče utisak da je na platnu združio ili
objedinio i maslinu i čovjeka. Naime, na prvi pogled se čini da je to realistički
prikaz jednog mitologijskog drveta, jednog obilježja Mediterana, ali dok okom
budete pratili njegove bore, plitke udoline i jame kojima se dno ne nazire,
uočićete anatomiju čovjeka. Ali to nijesu samo banalne konture ili spoljni
obrisi čovjekova tijela, već je to i prikaz čovjeka izvrnutog iznutra. To je slika
njegove duše koja se bjesomučno batrga u nemoćnim pokušajima da za života makar
na kratko osjeti besmrtno, trajno i neprolazno. U takvom vrtlogu otkrivaju nam se
i sve nakaznosti čovjekove ličnosti, svi njegovi strahovi i slabosti, kao i
nemoć da zaustavi propadanje, čija izvjesnost mu stoji kao omča oko vrata, čini
ga zarobljenikom spram slobode, prirodnosti i jednostavnosti života. Samim tim,
veoma vješto djeluju potezi Iličkovića koji nam u konturama masline otkrivaju
lica čovjeka, skupljena i omeđena jednim velikim krikom, lica koja hoće da
probiju koru, da izađu iz stabla u koje im se pretvorilo sopstveno tijelo. Sa
druge strane, u nešto blažim tonovima Vlado Iličković je u svoje crteže utkao i
akt žene, koji vješto čuvaju i sakrivaju stoljetna stabla maslina, jer, kako
sam autor jednom reče: „Materinstvo i plodnost žene svakako imaju veze sa
maslinom. A bez žene i masline, čovjek ne može”. Kao da Iličković želi da
surovosti i mijenama života suprotstavi ljepotu žene, ljepotu i važnost nekoga
ko na svijet donosi čovjeka. Na kraju se postavlja pitanje, da li autor objedinjavanjem
masline i čovjeka, želi da makar na taj način zaustavi smrt u čovjeku, da ga uzvisi
i postavi uz nešto što svojom postojanošću i izdržljivošću potire gotovo sve što
su ljudi izgradili? Vjerovatno da ne, jer Iličković se ipak divi maslini a ne
čovjeku, jer on čovjeka samo iznutra razgrađuje i pokazuje koliko je mali i
nemoćan naspram prirode i smrti. Možda bi za ovu konstataciju i poređenje
između masline i čovjeka, najbolje poslužile riječi samog autora koji je u jednom
razgovoru za novine postavio sebi pitanje: „Šta je čovjek?” – i odgovorio: „Samo
tren u životu masline”.
Vladimir
Vlado Iličković rođen je
1955. godine u Baru. Završio je Višu pedagošku akademiju u Nikšiću 1978.
godine. Živi i stvara u Starom Baru. Ovo mu je deveta samostalna izložba, a na
kolektivnim izložbama je izlagao više puta.
Napominjemo da će prilikom ovog događaja od
strane JU Muzeji i galerije Budve biti ispoštovane sve mjere NKT za sprečavanje
širenja koronavirusa.